Osnovna škola Cestica
 |
||
  |
 Europska unija Zajedno do EU fondova |
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj. |
| « Siječanj 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 |
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
GODIŠNJI PLAN I PROGRAM RADA ŠKOLE ZA 2024./2025.
KURIKUL OŠ Cestica 2024./2025.
Poslovnik o radu Školskog odbora
e-Dnevnik za nastavnike i stručno osoblje
Brošura "Projekti Građanskog odgoja"
Brošura "Intervju s roditeljima- odgovori koje je dobro znati"
Brošura „Građanski odgoj i obrazovanje u praksi“
Kratka povijest školstva našega kraja
Počeci školstva u našem kraju isti su kao i u drugim manjim sredinama. To znači da su domaći svećenici i orguljaši samoinicijativno podučavali pojedine nadarenije pojedince u čitanju, pisanju i računanju.
Spomenica škole u Križovljanu Radovečkom, tj. Radovcu, kaže da je «narod upoznavši vrijednost obuke odlikovao vrijedne mladiće, a uslijed toga porasao broj dobrovoljaca tako da nije imao prostora na župnom dvoru».
Zauzimanjem biskupa Jurja Haulika, županijskog bilježnika Metela Ožegovića, te nadzornika školstva Antuna Kukuljevića u sva župska središta uvođene su trivijalne škole, pa je tako 1845. u zgradi pokraj crkve u Radovcu započela redovita jednogodišnja školska obuka.
Sl.1. stara škola u Radovcu
Na spomen-ploči postavljenoj povodom proslave 120. god.školstva (zgrada je 2003. detaljno obnovljena i tako sačuvana za budućnost) stoji:
«1845/46. šk.g. ovdje je počela radom prva škola u ovome kraju, koja je poput zrake svjetla probijala vjekovnu tminu zaostalosti i otvarala put napretku i slobodi.»
Ta se zgrada sastojala od jedne veće prostorije koja je služila kao učionica i učiteljskog stana. Obuku su vršili učitelji bez stalne naknade, jer su primanja (beriva) bila vezana uz orguljašku službu u crkvi, sve do 1858. kada je uvedena stalna učiteljska plaća. Prema crkvenim knjigama prvi pravi učitelj bio je Ignacije Jugović koji je ovamo došao 1845. iz Bartolovca i ostao do 1850. kada je premješten u Petrijanec. Sljedećih pet godina učiteljevao je Martin Petrić, a po njegovoj smrti dolazi Miroslav Frederik Krleža, djed našeg velikog književnika.
Dvogodišnjom postaje škola 1876. kada je u blizini izgrađena nova školska zgrada na kat, s dvije učionice i dva učiteljska stana (danas je na njenom mjestu trgovina), a stara je zgrada napuštena.
Sl.2. katnica u Radovcu
Danas ne postoji ova zgrada u kojoj je održavana nastava od 1876. do 1972.
Tada na školu dolazi i prva učiteljica Dragojla Inkret. Školi je dodijeljeno zemljište koje uživa ravnajući učitelj. Nadzor nad školom ima mjesni župnik u ime Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu sve do 1874., kada sve poslove preuzima Zemaljska vlada.
Broj učenika se povećavao, pa je tako 1879. otvorena filijala u Dubravi, no radila je samo deset godina, a zatim su djeca išla u školu u slovenski Zavrč sve do 1929. Tada je izgrađena nova školska zgrada u Lovrečanu za djecu iz Lovrečana, Brezja i Kolarovca.
Sl.3. škola u Lovrečanu
U početku dvogodišnja, a na kraju šestogodišnja škola sa stanom za učitelje, radila je kao samostalna škola od 1929. do 1957. Danas je to, proširena i obnovljena, Područna škola Lovrečan.
Trogodišnja nastava uvedena je 1912. kada je ponovno adaptirana stara zgrada u Radovcu i namješteno treće učiteljsko lice. U to je vrijeme ravnatelj škole bio Milan Horvat (1908.-1926.) koji je pokrenuo bogatu gospodarsku, kulturnu i prosvjetnu djelatnost u okvirima Hrvatske seljačke sloge.
Obavezno četverogodišnje školovanje započinje 1922. kada se i pojačava učiteljski sastav. Poimence treba spomenuti Boženu Thomas (1926.-1950.), Petronilu Lamot (1927.-1945.), te Tomislava Adamića (1929.-1937.) koji je kasnije u Zagrebu ostvario značajnu glazbenu karijeru.
Tih godina škola je bila središte javnog života: održavale su se priredbe «za djecu i narod», sokolski sletovi s gimnastičkim programima, a najviše uspjeha imao je pjevački zbor koji je nastupao u Zagrebu i Beogradu.
U razdoblju između dva rata nastava se odvijala u obje zgrade u Radovcu, poludnevno u šest odjeljenja, i u četverogodišnjoj školi u Lovrečanu gdje je tih godina bilo oko 150 djece u četiri razreda.
O tragičnom vremenu rata bolno svjedoči lovrečanska Spomenica kroz riječi učitelja Nikole Ramušćaka. Njemačka okupacija Dubrave, Lovrečana, Brezja i Virja negativno je oblikovala ljude:» …Moralnih pak tragova ostalo je strašnih… Prosvjetni radnici osjećati će posljedice … još dugi niz godina.»
U lovrečansku školu došle su njemačke učiteljice i obučavale djecu «u stilu Grossdeutschlanda» sve do 1944. kad je zgradu konačno zaposjela vojska i pretvorila je u utvrdu, knjižnicu i arhivu spalila te oko škole podigla visoki zid. Križovljanski učitelji su tih godina bili mobilizirani, pa su u školi radile 4 učiteljice, sve do siječnja 1945. kada i tu školu zaposjeda njemačka vojska. Oslobođenje u svibnju 1945. narod je «oduševljeno dočekao» (kaže Spomenica), a školska godina nadoknađena je u srpnju i kolovozu.
Nakon II. svjetskog rata na školi radi pet «prosvjetnih radnika», a iste godine (1945.) otvara se i četverorazredna škola u jednoj većoj klijeti u Križanču za djecu iz obližnjih sela: Križanča, Gradišća, Jarki, Selci...
Sl.4. škola u Križanču
Preuređena klijet u Križanču bila je četverorazredna škola od 1945. do 1977.
Petogodišnje školovanje obavezno je od 1947. Velika važnost u ono vrijeme pridavala se «narodnom prosvješćivanju»: 1946. otvorena je knjižnica koja radi do 1955., u Vatrogasnom domu u Cestici otvorena je čitaonica, organiziraju se tečajevi za nepismene, učitelji priređuju zabave i priredbe, a sav prihod je namijenjen popravku školskih zgrada.
U šestogodišnju škola se pretvara 1953., a uveden je i strani jezik u peti i šesti razred. Tada se sve više nameće problem osmogodišnjeg školovanja za čitavo područje koji roditelji i nisu odmah shvaćali:
«Zar ćemo vječno živjeti u tami neznanja kao tuđi sluge? Mnoga naša djeca odlaze u susjednu Sloveniju kao pastiri («hlapi»), a njihova djeca polaze u više škole. Vrijeme je da se prekine s takvom praksom i ovaj kraj izvuče iz neznanja i bijede… Taj proces je počeo i neće ići bez teškoća.» čitamo u lovrečanskoj Spomenici.
Problem je riješen tako da je formirana centralna «Osmogodišnja škola Babinec» s nižim odjeljenjima u Radovcu i područnima u Lovrečanu i Križanču. Otvorenje škole bilo je 1.IX.1957. u adaptiranom zadružnom domu u Babincu. Zgrada je imala 5 učionica i 3 jednosobna stana za učitelje. No, i to nije dostatno, pa je uskoro pored škole izgrađena stambena dvokatnica i tako oslobođen prostor za nastavu.
Sl.5. adaptacija zadružnog doma u Babincu
Od šk.god.1957./58. u Babincu ima nastavu 9 viših odjeljenja; 8 nižih ide u Radovec, a po dva kombinirana odjeljenja imaju Područne škole u Lovrečanu i Križanču. Danas je na tom mjestu dom za nezbrinute "Matija".
Novi problemi nastaju 1972. kada se zbog dotrajalosti zdanja zabranjuje održavanje nastave u Radovcu. Time je 8 nižih odjeljenja ostalo bez školskog prostora, pa dio učenika odlazi u Babinec, a dio ima nastavu u Vatrogasnom domu u Cestici. Nastava je morala biti svakodnevno od 7.40 do 19.20 u tri smjene sa skraćenim satovima, bez slobodnih subota. Škola tada broji 748 učenika u 23 odjeljenja. Školski autobus koji dnevno prevali više od
Na zatvaranje sljedeće školske zgrade nije se dugo čekalo: zbog krajnje loših uvjeta rada 1977. prestaje s radom i škola u Križanču i dva kombinirana odjeljenja pripajaju se Područnoj školi Lovrečan koja broji 120 učenika.
Ravnatelji škole bili su tih godina Matija Ferbežar, Čedomil Ožeg, te Teodor Sedlar koji je vodio i dočekao izgradnju i otvorenje suvremene školske zgrade za cijelo školsko područje u Cestici 22.XII.1979.
Sl.6. OŠ Cestica
Moderna i dobro opremljena škola.
Sl.7. PŠ Lovrečan
Moderna i adaptirana škola.
Zgradu OŠ «Gustav Krklec» izgradio je GK «Zagorje» na lijepom mjestu u središtu Cestice. Dio sredstava od ukupno 43 milijuna dinara uplaćivali su sami građani putem tzv. samodoprinosa. Škola ima
Područni razredni odjeli u Lovrečanu imaju 341 m2 učioničkog i pratećeg prostora, te oko 2000 m2 dvorišta i sportskih terena.
Osnovna škola Cestica danas
2007. dograđena je nova dvorana od
Tako su stvoreni uvjeti za rad u jednoj smjeni koji počinje u 3. mjesecu 2008.
U šk.god.2008./09. bilo je upisano 468 učenika raspoređenih u 24 razredna odjela (prosjek u odjelu je 18,75), od toga je u matičnoj školi 414 učenika u 20 odjela, a u Područnoj školi Lovrečan 53 učenika u 4 odjela.
Na školi radi 34 učitelja (12 u razrednoj, ostali u predmetnoj nastavi), 3 stručna suradnika i 13 administrativno-tehničkih osoba. Ravnateljica škole je od 1.V.1996. Nevenka Turščak.
Rad u školi ostvaruje se u okviru redovne nastave, izborne, dodatne, dopunske, te izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti. Rezultati su vrijedni jer se naši učenici s uspjehom uključuju na nastavak školovanja ili u rad, i iz generacije u generaciju pridonose boljitku kako našeg kraja, tako i cijele domovine.
Budući da ljudi, učitelji i učenici, daju pečat školi, donosimo popis učitelja koji su petnaest i više godina ovdje djelovali i one koji danas djeluju:
Autor:
Katica Obadić
Izvori:
1. Spomenice škola u Križovljanu, Lovrečanu i Cestici
2. Ivan Košić: Povijest župe Križovljan, Varaždin 1987.
3. Marija Milec: Od Radovca 1845. do Cestice 1995. (Glas općine Cestica, god.II., br.3.)
4. Iskrice iz Cestice, prigodni broj uz 150.god. školstva, lipanj 1996.
5. Arhiv OŠ Cestica
6. Monografija općine Cestice
