Osnovna škola Cestica

Dragi moji osmaši,

sve što je lijepo kratko traje. Ili barem često imamo takav osjećaj. Meni se čini da su ove četiri godine proletjele. Svaki dan, svaki sat ulazila sam  u našu učionicu s velikim veseljem. Uživala sam promatrajući vas kako rastete i kako se mijenjate pred mojim očima, kako iz dana u dan napredujete.

Još jedna generacija odlazi...Zadnji nastavni dan, zadnji sat, posljednje zvono...Svi smo puni emocija, ne sramimo se čak ni suza. Kao uvijek do sada pitam se jesmo li u ove četiri godine napravili zaista sve što smo mogli? Jesmo li vam uspjeli usaditi dovoljno znanja i ljudskih vrijednosti koje će vam pomoći da se snađete u danima i godinama koje su pred vama? Želim vjerovati da jesmo. U dubini svoje duše nadam se da ćete u godinama koje dolaze prepoznati riječi, rečenice  koje sam neumorno ponavljala vjerujući da će moja iskrenost i uvjerenost u ispravnost onoga što radim doprijeti do vas. Četiri godine dijelili smo sve lijepo i ono manje lijepo što nam se događalo. Zajedno smo gradili „posebnu, jedinstvenu kuću.“ Nadam se da smo postavili čvrste temelje.

 Hvala vašim roditeljima koji su i vama i meni tijekom ove četiri godine bila prava, bezrezervna podrška bez koje ne bismo mogli kvalitetno raditi i napredovati.

Želim da hrabro i bez straha krenete u susret budućnosti. Sve što poželite to ćete i ostvariti. Nemojte se ničega bojati – SAMO NEBO VAM  JE GRANICA! Iako se više nećemo viđati i družiti tako često, ja ću uvijek biti „tu negdje“, uvijek uz vas kao i svi ostali učitelji.

I za kraj, koji zapravo nije kraj nego novi početak,  zapamtite:
„SAMO HRABRE PRATI SREĆA, A VI TO I JESTE!“

Sretno, vaša učiteljica Majda

10.6.2016.