Osnovna škola Cestica

Kako je uspjeh u školi utjecao na Vaš profesionalni razvoj?
Pa kao i ostalima. Stekao sam osnovno obrazovanje koje mi je bilo potrebno za daljnje školovanje i razvoj.

Koje se osnovnoškolske učiteljice ili učitelja posebno sjećate i zašto?
U posebnom sjećanju ostala mi je moja prva učiteljica od 1. do 4. razreda Gordana Rašić. Bila je puna razumijevanja i jako dobra prema svima koji su došli u njezinu malu razrednu obitelj.

Koji Vam je predmet u osnovnoj školi bio najbolji, a koji najgori i zašto?
Najbolji su mi bili Zemljopis i Povijest jer su kao predmeti jako zanimljivi, a najgori Kemija, Fizika i Matematika, kao i većini učenika, mislim da ne trebam objašnjavati zašto… (smijeh)

Postoji li neka anegdota ili posebna situacija koju pamtite iz osnovne škole?
Pa bilo je puno toga. Ove školske godine  moj sin je krenuo u prvi razred i prvi dan škole se rasplakao. Tada sam se sjetio da se to dogodilo i meni. (smijeh)

Kako je biti nogometni sudac?
Biti nogometni sudac je nešto najljepše što mi se u životu moglo dogoditi. Uz obitelj koja mi je na prvom mjestu, druga najveća ljubav je nogomet, odnosno zvanje nogometnog suca. Kao nogometni sudac odrastao sam puno brže od svojih vršnjaka zbog obaveza koje sam imao. Nogometni suci imaju velika prava (na terenu za igru), ali i još veće obaveze (na terenu i izvan njega). Nogometni suci su javne osobe – ambasadori, te osim svoje osobnosti predstavljaju organizaciju. Kada malo bolje razmislim, za bavljenje suđenjem osim ljubavi, potrebna je i strast za ispunjenjem vlastitog cilja. Suđenje kao posao iziskuje jako puno odricanja i vremena, a najvažnije mi je da me obitelj razumije i podržava. Moj uspjeh je i njihov uspjeh.
Nogometnim suđenjem dobio sam neku drugu dimenziju u životu. Pošto sam jako mlad postao nogometni sudac, sa svega šesnaest godina, nisam ni slutio koliko me uspona i padova očekuje. Sami početci bili su jako teški, ali i to je dio života. Prolaziš kroz filter sve dok nakon mnogo vremena i mnogo rada ne dosegneš ostvarenje željenih ciljeva. 1. siječnja 2016. godine postao sam sudac s međunarodnim FIFA znakom. To je ostvarenje sna svakog nogometnog suca, pa tako i mog. Sada me čekaju novi izazovi, mnogo odricanja i putovanja po svijetu u cilju izricanja pravde na nogometnim terenima. Nogometnim suđenjem stekao sam jako puno poznanstava i prijatelja iz nogometnog svijeta.

Kako se nosite s uvredama koje Vam često dobacuju s tribina?
Za čovjeka je svaka uvreda teška, no s vremenom sam i fizički i psihički odrastao te stekao iskustvo da se više ne obazirem na takve komentare. Pogrdni komentari samo pokazuju slabost i nekulturu onih koji ih dobacuju. Na ozbiljnim utakmicama usredotočeni smo na razvoj situacije na terenu tako da povike i dobacivanja upućene nama jednostavno ne čujemo. Na kraju, to je sve sastavni dio sudačkog života, nekad ružnog, ali većinom lijepog, kao i svega ostalog u životu.