preskoči na sadržaj

Osnovna škola Cestica

Login
 

Kalendar
« Prosinac 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5
Prikazani događaji

Školska kuhinja

RED BUTTON

Ova aplikacija namijenjena je svima Vama, ali je posebno prilagođena djeci i omogućuje prijavljivanje sadržaja na internetu za koji sumnjate da je nezakonit i odnosi se na različite oblike iskorištavanja ili zlostavljanja djece.

Šareni zid

 

CESTICA vrijeme

Brojač posjeta
Ispis statistike od 13. 10. 2010.

Ukupno: 1118693
Ovaj tjedan: 1650
Štefanija Novak, umirovljena učiteljica matematike i fizike

1. Kako je bilo raditi u OŠ Cestica?
U OŠ Cestica počela sam raditi 1967. godine kao nastavnica matematike i fizike i ostala punih četrdeset godina do svog umirovljenja 2007. godine. Dvanaest godina stanovala sam u Babincu, a od 1979. godine živim u obiteljskoj kući u Varaždinu.
Naporno je bilo svakodnevno putovati iz Varaždina u Cesticu. Bilo je prilika za zaposlenje u Varaždinu, ali to nisam učinila. Zavoljela sam marljive, dobre i poštene ljude i prirodu tog kraja. Voljela sam raditi s učenicima, surađivati s njihovim roditeljima i mještanima jer se svakim danom vidio njihov napredak.
Prvih godina, kada sam počela raditi u Cestici, nije bilo prijevoza učenika. Učenici su dolazili u školu pješke po kiši, blatu i snijegu. Takvoj djeci trebalo je dati znanje i poslati ih na daljnje školovanje i fakultete da bi postali budući liječnici, farmaceuti, profesori, piloti, informatičari, matematičari, gospodarstvenici i majstori.
Kako je matematika veoma važna za daljnje školovanje i život, svojim pristupom učenicima i jednostavnim objašnavanjem mnogih matematičkih problema, uspjela sam postići da matematika ne bude najteži predmet i bome su se vučili matematiku. Mnogi učenici rado su se uključivali u dodatnu nastavu iz matematike i postizali dobre rezultate na općinskim i županijskim natjecanjima.
Najsretnija sam bila kada su moji učenici i dalje bili dobri  u srednjoj školi i na fakultetu. Postignuća mojih učenika i danas me čine ponosnom i sretnom.

2. Što najviše pamtite? Koje Vas uspomene vežu za školu?
Najbolje mi se usjeklo u pamćenje otvorenje nove školske zgrade 1979. godine u Cestici. U  školi u Babincu bilo je skučeno, premalo učionica, nastava se oko sedam godina odvijela u tri smjene, a školski sat trajao je samo 40 minuta. Kada smo ušli u novu zgradu u Cestici s ljiepim  prostranim učionicama i hodnicima, kabinetima, zbornicom, školskom kuhinjom i blagovaonicom, osjećala sam se kao da sam ušla u svoj drugi novoizgrađeni dom.
Uz sjećanja na brojne izlete i maturalce s učenicima, na njihove nestašluke, kao i na ugodna druženja s članovima kolektiva na raznim proslavama i izletima, uz cestički kraj vežu me i dugotrajna prijateljstva s mnogim mještanima i bivšim učenicima.

3. Izdvojite najupečatljiviji događaj.
Kroz četiri desetljeća rada u jednom kolektivu bilo je mnogo upečatljivih događaja i s učenicima i s članovima kolektiva. Izdvojit ću jedan od ljepših.
Uz lijepe poklone kolektiva, na oproštaju mog odlaska u mirovinu ravnateljica škole Nevenka Turščak uručila mi je u ime načelnika Općine Cestica gospodina Mirka Korotaja monografiju Općine Cestica s posvetom kao uspomenu na Općinu Cestica. Ova knjiga posebno me dirnula jer će me u mojim umirovljeničkim danima uvijek podsjećati na moj dragi cestički kraj, moje bivše učenike, kolegice i kolege, sve mještane Općine Cestica i četrdeset godina moga života i rada.

   

preskoči na navigaciju