Osnovna škola Cestica

U sklopu Mjeseca hrvatske knjige u našoj je školi gostovao književnik Tito Bilopavlović.  Rođen je 7. siječnja 1940. u Novoj Gradiški gdje se i školovao. Ovaj književnik, inače pravnik, radio je kao urednik dječjeg lista Smib i izdavačke kuće Školska knjiga. Autor je više zbirki pjesama, romana i kratkih priča. Dobitnik je nagrade Grigor Vitez za dječju knjigu Paunaš i nagrade Vladimir Nazor za zbirku kratkih priča Stid.
Književni je susret održan 22. listopada 2012. godine u holu naše škole.
Susretu su prisustvovali učenici 4. – 8. razreda.

fotografije

Književnik Tito Bilopavlović  napisao je mnoge knjige, a jedna od najpoznatijih je zasigurno Paunaš, knjiga za djecu koja je dobila brojne nagrade.            

– Paunaš mi je najdraža knjiga koju sam napisao jer opisuje moje djetinjstvo.  Opisani su događaji kad sam bio star otprilike kao vi sada, oko jedanaest, dvanaest godina. Bilo je to vrijeme ispunjeno slobodom te lijepim i ružnim događajima. Ostale knjige koje sam napisao su djelo mašte – rekao je Tito Bilopavlović o svojoj knjizi koja je do sada doživjela desetak izdanja u nekoliko izdavačkih kuća.

- Imao sam već blizu 35 godina kada mi je Ivan Kušan rekao da pišem odlične priče za odrasle i pitao me bi li pokušao napisati kratku priču za djecu. Tada sam napisao svoju prvu priču, Paunaša, koja je objavljena u Modroj lasti. Svidjela se čitateljima te sam napisao još jednu priču za sljedeći broj časopisa. Za svaki sam novi broj pisao jednu priču i tako je nastalo moje najpoznatije djelo - ispričao nam je o Paunašu.

Tito nam se predstavio svojom zbirkom pjesama Oprostite, volim vas. Čitao je šaljive pjesme o sreći, životinjama i djeci. Nadahnuće za svoja djela književnik nalazi u svakodnevnom životu, a svima koji žele znati kako postati pisac poručio je da treba puno čitati i puno pisati.

      Najvažniji i najčešći motiv njegovih pjesmi i priča je ljubav i zaljubljenost. Na kraju susreta Tito Bilopavlović je učenicima poručio kako je najvažnije u životu njegovati ljubav i hrabro je pokazati drugima, a nikako je ne smijemo tajiti niti skrivati. Na pitanje tko je Anica koju često spominje u svojim djelima odgovorio je:

– Anica je bila moja velika simpatija i sjedila je u klupi ispred mene u osnovnoj školi. Imala je jako dugu plavu kosu koja je uvijek bila  uredno povezana u pletenice. U prvom i drugom razredu nisam gotovo ništa naučio jer sam neprestano gledao njene plave uvojke kojima je zavodnički mahala po mojoj klupi.

     Učenici šestog razreda, članovi novinarske grupe, intervjuirali su književnika i dobili odgovore na nova pitanja nakon čega smo zahvalili na posjeti i strpljivosti te izrazili želju za ponovnim susretom.