preskoči na sadržaj

Osnovna škola Cestica

Login
 

Kalendar
« Svibanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

Školska kuhinja

RED BUTTON

Ova aplikacija namijenjena je svima Vama, ali je posebno prilagođena djeci i omogućuje prijavljivanje sadržaja na internetu za koji sumnjate da je nezakonit i odnosi se na različite oblike iskorištavanja ili zlostavljanja djece.

Šareni zid

 

CESTICA vrijeme

Brojač posjeta
Ispis statistike od 13. 10. 2010.

Ukupno: 1027944
Ovaj tjedan: 587


________________________________________________________________

Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
NOVIGRADSKO PROLJEĆE 2011.- Dnevnik jedne učenice
Autor: Administrator , 20. 5. 2011.

Od trenutka kad me je učiteljica predložila za sudjelovanje u Školi stvaralaštva Novigradsko proljeće pa do trenutka kad je trebalo krenuti, moje uzbuđenje je sve više raslo. Na kraju je bilo toliko da sam mislila da ću se raspuknuti od sile različitih osjećaja i promišljanja o tome što me tamo očekuje. Ujedno je to trebalo biti najdulje moje ,,samovanje“, tj. odvojenost od moje obitelji.

fotografije


7. 5. 2011. - subota

Svi uzbuđeni i pomalo preplašeni našli smo se toga dana u devet sati ispred hotela „Turist“ u Varaždinu odakle smo i krenuli. Atmosfera u busu bila je poprilično napeta. Većina nas je razmišljala o danima koji slijede; samo nekoliko ,,starih“ sudionika Škole stvaralaštva Novigradsko proljeće uspjevalo se zabavljati.
U Novigrad smo stigli oko pola tri, do tri smo se smjestili u sobe. Slobodno poslijepodne moje cimerice i ja provele smo u šetnji i opuštanju plažom. Malo prije osam krenuli smo u gradsku kino-dvoranu na svečano otvaranje Proljeća. Nisam ga baš previše doživjela jer sam bila preumorna. Oko devet smo se vratili u hotel, i tako iscrpljeni, ubrzo zaspali.

 

8. 5. 2011. -  nedjelja

Vrlo uzbuđena, odmorena i konačno orna ustala sam brzo. Doručkovali smo, a zatim krenuli u školu. Tamo su nas podijelili u radionice. Morala sam se odvojiti od svojih cimerica, ali sam u trenu našla novo društvo s kojim sam se družila čitav tjedan. Stvarno sam imala sreće jer sam dobila vrlo simpatičnu, vedru i optimističnu  profesoricu Jadranku Krušlin Korda. Rad u scenskoj smo započeli upoznavanjem. Jutro je brzo prošlo. U poslijepodnevnoj radionici pripremali smo se za predstavljanje radionica u večernjem programu.

 

9. 5. 2011. - ponedjeljak

Ustala sam, brzo doručkovala i s prijateljicama požurila u školu. Po putu smo nailazile na natpise „TRAŽI SE BOŽO“, no nismo baš skretale pažnju na to. Pomislile smo da je to opet neka neslana šala.
U radionici je  baš bilo super, sve dok u razred nije došao gospodin Joža i počeo galamiti zbog akreditacija koje je većina učenika smatrala ukrasom pa su ih „zaboravljali“ u hotelu. No, čim je Joža izašao, profesorica nam je u podsmijehu zabranila akreditacije dok smo na radionici jer nam one smetaju u kretnji. Cijeli dan izvodili smo različite scenske vježbe i pritom se dobro zabavljali.
Večernji program je za mene u toliko uzbudljivom danu bio vrlo iscrpljujući pa sam ubrzo otišla na spavanje.

 

10. 5. 2011. - utorak

Neke radionice ukrašavale su školske hodnike motivima na temu Vatra. Škola je ubrzo postala izložbom prekrasnih radova polaznika tih radionica. Svi radovi su bili prekrasni. I u mojoj, scenskoj, radionici je bilo ,,vatreno“ jer je bilo vrlo živo. Vatreni je bio i večernji program. U njemu su na repertoaru su bile karaoke na kojima sam nastupala i ja s pjesmom ,,Russian Roulette“  i... prošla u finale.

 

11. 5. 2011. - srijeda

Počeli smo se pripremati za nastup u petak. Spremili smo predstavu, koja je zapravo bila jako jednostavna (jer nije imala teksta, već samo pantomimu), ali zato jako maštovita i zanimljiva. Pod pauzom sam s prijateljicom išla razgledati druge radionice. Bilo ih je stvarno mnogo: keramička, slikarska, grafička, literarna, filmska, radijska, foto radionica, radionica pjevanja, novine na internetu, a bile su tu i još dvije scenske (naime, glumaca je bila jaaako puno pa su oformljene  tri radionice).
Navečer su polaznici filmske radionice anketirali sve na koga su naišli da vide jesu li polaznici otkrili misterij zvan „TRAŽI SE BOŽO“... No, opet nisam ništa saznala i ta „fora“ mi je počela ići na živce.

 

12. 5. 2011. - četvrtak

Na radionicu sam došla već podosta umorna jer sam spavala  samo  6-7 sati zbog galame u susjednoj sobi. Iako sam najprije mislila da smo imale peh samo moje cimerice i ja, ubrzo sam shvatila da većina polaznika ima istu sudbinu kao i mi – grozne susjede. Jutro je nekako procurilo.
Već u tri morali smo se naći u školi zbog generalne probe koja je prošla dosta dobro.
U večernjem programu nastupila je učiteljica Željka Posavec - Malok kao i ostali hospitanti. Bilo je zabavno gledati naše učitelje u istim ulogama u kojima smo bili i mi.

13. 5. 2011. - petak

Jutro je bilo užurbano. Radili smo završne probe za današnji 10 - minutni nastup.
Poslijepodne smo nastupali, ali i gledali čuda koja su stvarale druge scenske, plesne i lutkarske radionice. Svi smo uspješno nastupili, a potom se vratili u hotel žalosni što je sve tako brzo završilo. Iako je na početku sve izgledalo da će sve to trajati predugo, sada se počela javljati nostalgija, ali i sve više rasti želja da se vratim već sljedeće godine.
Mene je čekao još jedan nastup – karaoke. Bila sam vrlo uzbuđena zbog finala. Kad sam konačno nastupila, s leđa mi je pao veliki teret. Nisam pobijedila, no pobjeda mi i nije bila toliko važna. Bila sam jako tužna jer se rastajem s prijateljima.

14. 5. 2011. - subota

S jedne strane sam bila sretna što se vraćam, a s druge mi je bilo žao što napuštam ljude s kojima sam živjela sedam dana. Put i nije bio tako dugačak. Vratili smo se pred hotel ,,Turist“ oko tri popodne, odakle smo i krenuli. Tamo su nas dočekali roditelji. Time je mojoj novigradskoj avanturi došao kraj.

Novigradsko proljeće bilo mi je predivno iskustvo. Puno sam naučila, dobro se zabavila  i stekla puno novih prijatelja. No, strašno me mučilo tko je Božo. „Kopala“ sam po internetu na stanicama Novigradskog proljeća, no i tamo su informacije o Boži dosta zbunjujuće. Božo mi nije dao mira pa sam u ponedjeljak konačno pitala učiteljicu tko je Božo, a ona mi je jednostavno odgovorila – fotoaparat.

 

Paula Mesek, 6. a





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju