Osnovna škola Cestica

U razdoblju od 3.6.2019. do 7.6.2019. učenici sedmih razreda u pratnji učiteljica Majde Vizjak, Marele Žamić-Levačić, Katice Erlih i pedagoginje Dubravke Žigmund  bili su na maturalnom putovanju u Vodicama. Kako je bilo, ponajbolje će vam dočarati dnevnik jedne sedmašice i fotografije u prilogu. 

Dnevnik maturalnog putovanja – Vodice

Maturalac. Jedino putovanje, izlet, ekskurzija ili kako god želite, koje cijeli razred čeka cijele godine. Sjećam se prvog razgovora o maturalcu i uzbuđenja koje je zbog nj nastalo. Tuga je nastupila kad smo saznali da troje učenika ne ide s nama na maturalac. Mislili smo kako imamo još mnogo vremena, ali tih par mjeseci brzo je prošlo. Ubrzo je došao dan polaska.

3. lipnja u 6 sati i 45 minuta, svi smo, puni uzbuđenja, a i punih kufera, čekali polazak. Roditelji su čekali naš odlazak te nam svima zaželjeli sretan put pun zabave. Ulazak u autobus svima nam je bio bitan. Svi smo zaželjeli zauzeti najbolja mjesta jer smo znali da ćemo na tim mjestima provesti 5 dana. Na svu sreću, Emili, Lana, Vlatka i ja zauzele smo odlična mjesta te je zabava mogla početi. Još nismo stigli  do Varaždin, a već su se autobusom orili smijeh i pjesma. Tog prvog dana posjetili smo Solanu Nin. Razgledavanje je bilo brzo, no poučno. Upoznali smo sve faze izrade soli, različite vrste bazena za sol, u kojim se fazama koriste koji bazeni, različite vrste soli, načine prikupljanja soli, biljke i životinje koje žive u moru kada je voda tako slana (npr. biljka slanuša). Nakon što smo razgledali cijelu solanu, pješice smo otišli do centra grada Nina gdje smo imali malo slobodnog vremena. Najviše mi se svidjela crkva Sv. Križa - najmanja katedrala na svijetu. Nastavili smo putovanje do Vodica i smjestili se u sobe Ville Rivijera Hotela Imperial. Dolaskom u hotel svi smo dobili ključeve naših soba. Svima nam je bilo bitno biti što dalje od učiteljica jer smo mislili da će nam "praviti probleme", odnosno da će biti stroge. Bile su upravo suprotno. Smjestili smo se u sobe i jurnuli na plažu. Mnogi su se kupali, a neki su otišli razgledavati okolicu plaže kako bi otkrili sve kafiće, slastičarne i tajne prečice do hotela. Nakon preukusne večere imali smo animaciju, ili kako smo mi to zvali, disko. Nismo bili sami, već smo imali društvo učenika iz Huma. Pjevali smo i plesali tako jako da smo sljedećeg dana bili bez glasa.

4. lipnja, u utorak, morali smo se rano probuditi kako bismo se spremili za doručak nakon kojeg smo posjetili Sokolarski centar Dubrava - prvi azil za ptice grabljivice u Hrvatskoj. Upoznali smo se sa sovom i sokolom kroz predavanje nakon kojeg smo imali slobodno vrijeme za slikanje s pticama. Poslije Sokolarskog centra otišli smo u razgled grada Šibenika. Najviše mi se svidjela katedrala Sv. Jakova. Iz Šibenika smo se vratili baš na vrijeme za ručak nakon kojeg smo imali slobodo vrijeme sve do odlaska na plažu. To vrijeme smo iskoristili za odlazak u kafić ili na sladoled. Nakon večere imali smo slobodno vrijeme sve do animacije. Ponovno nismo bili sami, već smo imali društvo učenika iz Sračinca te iz Huma. 

5. lipnja, u srijedu, nakon doručka brodom smo otišli na otok Prvić. Tamo smo obišli Memorijalni centar Fausta Vrančića. Vidjeli smo zbirku modela njegovih izuma od kojih su neki bili u pravoj veličini, te njegova najznačajnija pisana djela. Vratili smo se u hotel na ručak te smo imali slobodno do ranije večere nakon koje smo otišli u obilazak noćnog Zadra. Obišli smo Pozdrav suncu, morske orgulje, crkvu Sv. Donata i mnoge druge crkve. Tog dana upoznali smo majstora s kojim smo se sprijateljili. Zajedno smo pjevali pjesme poput Ja sem Varaždinec. 

6. lipnja, u četvrtak, išli smo u NP Krka te na otok Visovac koji spada u najvažnije prirodne i kulturne vrijednosti RH. Na Visovcu smo posjetili franjevački samostan Majke od Milosti i crkvu Gospe Visovačke. U NP Krka smo vidjeli kako su kovači nekada kovali potkove te smo u tkalačkom stanu vidjeli kako se nekada tkalo. Vratili smo se u Vodice na ručak i imali smo slobodno do večere nakon koje smo imali zadnju animaciju. Svi smo bili tužni jer smo shvatili da maturalcu dolazi kraj. Odlučili smo zaboraviti na tugu i zabaviti se dok još možemo. Nakon animacije učiteljice su nam dopustile malo dulji ostanak u tuđim sobama kako bismo se zadnju večer svi zajedno podružili. 

7. lipnja, u petak, oprostili smo se od prijatelja iz Sračinca, od cijelog hotela i naših soba. Nakon doručka kufere smo iz soba premjestili u autobus, a mi smo otišli u šetnju po Vodicama. Po povratku kućama stali smo u Karlovcu i obišli smo Aquatiku, slatkovodni akvarij u Karlovcu. Imali smo kraći odmor prije no što smo se vratili u autobus i nastavili put prema Cestici.  U ime svih sedmaša mogu reći da nas je maturalac zbližio. 5 dana smo zajedno pjevali, plesali, radovali se i tugovali. Napokon smo postali složni. Svi smo, u znak podrške dečkima koji treniraju za NC Cestica, u subotu došli i navijanjem ih podržali na utakmici za 1. mjesto u njihovoj nogometnoj ligi. Maturalac ću zauvijek pamtiti kao najljepših 5 dana mog života.

 Ana Mihin, 7.b

******************