U produženom boravku obilježili smo Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Kako bismo održali sjećanje na ljudske žrtve i žrtvu Vukovara, pogledali smo isječke dokumentarnih filmova o gradu Vukovaru i Domovinskom ratu. Razgovarali smo o tome kako je rat nešto najgore što može proizaći od ljudske ruke, kako se posljedice istog osjećaju godinama. Zaključili smo kako bismo svi trebali biti prijatelji te težiti slozi, ljubavi, prihvaćanju i miru.
Održali smo i likovne radionice. Izradili smo i nacrtali Vukovarski vodotoranj, spomen obilježje Škabrnje i golubicu mira kojom smo poručili što je najvrijednije u životu.
˝Naučiti djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube.˝
– Siniša Glavašević, ˝Priče iz Vukovara˝