Učenike 8.b je prije 4 godine na Satu razreda razrednica Zdravka Đurđević potaknula da napišu pismo samome sebi u budućnosti.
U pismu su učenici pisali kako se osjećaju u tadašnjem 5. razredu, što im je bitno i kako se zamišljaju u budućnosti.
Pisali su o svojim skrivenim željama, ljubavima, ambicijama…. o svemu što im je tada bilo bitno.
Pisma je razrednica zapečatila i spremila u ormar.
Prije proljetnih praznika je ova mala vremenska kapsula otvorena.
S nervozom je svatko otvarao svoje pismo.
Sat je bio izrazito emotivan. Ispreplitao se cijeli spektar emocija. Bilo je smijeha, uzbuđenja, radosti, pa i suza.
Jedno im je svima zajedničko: nebitno je jesu li kroz godine postizali bolji ili lošiji školski uspjeh, bitno je da su kroz godine postajali bolji prijatelji i bolji ljudi.
