Počeci školstva u našem kraju isti su kao i u drugim manjim sredinama. To znači da su domaći svećenici i orguljaši samoinicijativno podučavali pojedine nadarenije pojedince  u čitanju, pisanju i računanju.

Spomenica škole u Križovljanu Radovečkom, tj. Radovcu, kaže da je «narod upoznavši vrijednost obuke odlikovao vrijedne mladiće, a uslijed toga  porasao broj dobrovoljaca tako da nije imao prostora na župnom dvoru».

Zauzimanjem biskupa Jurja Haulika, županijskog bilježnika Metela Ožegovića, te nadzornika školstva Antuna Kukuljevića u sva župska središta uvođene su trivijalne škole, pa je tako 1845. u zgradi pokraj crkve u Radovcu započela redovita jednogodišnja školska obuka.

Sl.1. stara škola u Radovcu

Na spomen-ploči postavljenoj povodom proslave 120. god.školstva (zgrada je  2003. detaljno obnovljena i tako sačuvana za budućnost) stoji:
«1845/46. šk.g. ovdje je počela radom prva škola u ovome kraju, koja je poput zrake svjetla probijala vjekovnu tminu zaostalosti i otvarala put napretku i slobodi.»  

Obuku su vršili učitelji bez stalne naknade, jer su primanja (beriva) bila vezana uz orguljašku službu u crkvi, sve do 1858.  kada je uvedena stalna učiteljska plaća. Prema crkvenim knjigama prvi pravi učitelj bio je Ignacije Jugović koji je ovamo došao 1845. iz Bartolovca i ostao do 1850. kada je premješten u Petrijanec. Sljedećih pet godina učiteljevao je Martin Petrić, a po njegovoj smrti dolazi Miroslav Frederik Krleža, djed  našeg velikog književnika.

Dvogodišnjom škola postaje 1876. kada je u blizini  izgrađena nova školska zgrada na kat, s dvije učionice i dva učiteljska stana (danas je na njenom mjestu trgovina), a stara je zgrada napuštena.

Sl.2. katnica u Radovcu

Danas ne postoji ova zgrada u kojoj je održavana nastava od 1876. do 1972.

Tada na školu dolazi i prva učiteljica Dragojla Inkret.
Broj učenika se povećavao, pa je tako 1879. otvorena filijala u Dubravi, no radila je samo deset godina, a zatim su djeca išla u školu u slovenski Zavrč sve do 1929. Tada je izgrađena nova školska zgrada u Lovrečanu za djecu iz Lovrečana, Brezja i Kolarovca. 

Trogodišnja nastava uvedena je 1912. kada je ponovno adaptirana stara zgrada u Radovcu i namješteno treće učiteljsko lice. 
Obavezno četverogodišnje školovanje započinje 1922. kada se i pojačava učiteljski sastav. 

U razdoblju između dva rata nastava se odvijala u obje zgrade u Radovcu, poludnevno u šest odjeljenja, i u četverogodišnjoj školi u Lovrečanu gdje je tih godina bilo oko 150 djece u četiri razreda.

U lovrečansku školu došle su njemačke učiteljice i obučavale djecu «u stilu Grossdeutschlanda» sve do 1944. kad je zgradu konačno zaposjela vojska i pretvorila je u utvrdu, knjižnicu i arhivu spalila te oko škole podigla visoki zid. Križovljanski učitelji su tih godina bili mobilizirani, pa su u školi radile 4 učiteljice, sve do siječnja 1945. kada i tu školu zaposjeda njemačka vojska. Oslobođenje u svibnju 1945. narod je «oduševljeno dočekao» (kaže Spomenica), a školska godina nadoknađena je u srpnju i kolovozu. 

Nakon II. svjetskog rata na školi radi pet «prosvjetnih radnika», a iste godine (1945.) otvara se i četverorazredna škola u jednoj većoj klijeti u Križanču za djecu iz obližnjih sela: Križanča, Gradišća, Jarki, Selci…

Sl.4. škola u Križanču

Preuređena klijet u Križanču bila je četverorazredna škola od 1945. do 1977.

Petogodišnje školovanje obavezno je od 1947. U šestogodišnju škola se pretvara 1953., a uveden je i strani jezik u peti i šesti razred. Tada se sve više nameće problem osmogodišnjeg školovanja za čitavo područje koji roditelji i nisu odmah shvaćali.

Formirana je centralna  «Osmogodišnja škola Babinec»  s nižim odjeljenjima u Radovcu i područnima u Lovrečanu i Križanču.  Otvorenje škole bilo je 1.IX.1957. u adaptiranom zadružnom domu u Babincu.

Sl.5. adaptacija zadružnog doma u Babincu

Od šk.god.1957./58. u Babincu  ima nastavu 9 viših odjeljenja;  8 nižih ide u Radovec,  a po dva kombinirana odjeljenja imaju Područne škole u Lovrečanu i Križanču. Danas je na tom mjestu dom za nezbrinute “Matija”.

Novi problemi nastaju 1972. kada se zbog dotrajalosti zdanja zabranjuje održavanje nastave u Radovcu. Time je 8 nižih odjeljenja ostalo bez školskog prostora, pa dio učenika odlazi u Babinec, a dio ima nastavu u Vatrogasnom domu u Cestici.

Na zatvaranje sljedeće školske zgrade nije se dugo čekalo: zbog krajnje loših uvjeta rada 1977. prestaje s radom  i škola u Križanču i dva kombinirana odjeljenja  pripajaju se Područnoj školi Lovrečan.

Ravnatelji škole bili su tih godina  Matija Ferbežar, Čedomil Ožeg, te Teodor Sedlar koji je vodio i dočekao izgradnju i otvorenje suvremene školske zgrade za cijelo školsko područje u Cestici 22.XII.1979.

Nakon njega ravnatelj je bio Stjepan Novoselec. U našu je školu došao 1971. kao nastavnik zemljopisa i povijesti. Budući da je bio i dobar organizator nastave, postavljen je 1980. g. na mjesto ravnatelja. Na toj je dužnosti ostao do svibnja 1996. godine.

Sl.6. OŠ Cestica
Moderna i dobro opremljena škola.

Sl.7. PŠ Lovrečan
Moderna i adaptirana škola.

Ravnateljica škole je od 1.V.1996. Nevenka Turščak.

1996. započelo se s adaptacijom PŠ Lovrečan pa je stan za učitelje prenamijenjen u blagovaonski i kuhinjski prostor te novu učionicu. 1998. godine izmijenjeno je i krovište.

Osnovna škola Cestica

2007. dograđena je nova dvorana u Cestici  od 2074 m², a stara dvorana adaptirana je u 8 novih učionica, 2 kabineta i zbornicu.Tako su stvoreni uvjeti za rad u jednoj smjeni koji počinje u 3. mjesecu 2008.

2008. mijenja se stolarija na starom dijelu škole, a 2010. provodi se kompletno krečenje cijele škole i uređenje fasade.

Od 2013. u školu se upisuju učenici romske nacionalne manjine. U početku škola dobiva jednog romskog pomagača, a danas rade dva romska pomagača.

Od školske godine 2016./17. općina financira radne bilježnice i likovne mape za sve učenike.

Te iste školske godine započinje s radom Produženi boravak – neobvezni oblik rada koji se provodi izvan redovite nastave i ima svoje pedagoške, odgojne, zdravstvene i socijalne vrijednosti . 2018. provodi se Integrirani PB financiran od „Programske, stručne i financijske potpore obrazovanju djece i učenika pripadnika romske nacionalne manjine“ iz Europskog socijalnog fonda, Operativni program „Učinkoviti ljudski potencijali” 2014. – 2020. u suradnji s Varaždinskom županijom i Ministarstvom znanosti i obrazovanja u trajanju od 15 mjeseci od 9. 10. 2018. do 30. 11. 2019. godine. Vrijednost programa je 133.000 eura.

Tada su formirane dvije romske i jedna integrirana grupa učenika. Danas je taj broj porastao na četiri romske i dvije integrirane grupe učenika.

Rad učitelja u produženom boravku i romskih pomagača financiraju Općina, Županija i MZOM.

Područna škola Lovrečan u potpunosti je energetski obnovljena 2017./18. godine. Zahvaljujući EU ulaganijima i ulaganju Varaždinske županije u školu je uveden prirodni plin koji je zamijenio loživo ulje.  U sufinanciranju projekta uključilo se i Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja u Zagrebu. Ukupna vrijednost projekta je 1.068.639,16 kn, od čega 57,5 posto iz Europskog fonda za regionalni razvoj, 42,5 posto financirala je Varaždinska županija. Energetska obnova najveće je ulaganje u školu. Izvedena je toplinska izolacija vanjskih zidova kao i ravnog krova te poda tavana, a uz to je postavljena nova vanjska stolarija. Ugrađen je i novi kondenzacijski kotao za grijanje i pripremu tople vode, čime je zamijenjen dotadašnji kotao na lož ulje koji je služio samo za grijanje. Zahvaljujući tome škola je iz energetskog razreda F prešla u razred C.

Školske godine 2017./18. naša škola priprema se za pokretanje Erasmus + projekta. Učiteljica Andrea Pavičić Kolar sudjelovala je na stručnom usavršavanju u Hannoweru u listopadu 2017. godine. Na prvoj mobilnosti u Poljskoj sudjeluju ravnateljica škole Nevenka Turščak, te učitelji Krešimir Golub i Andrea Pavičić Kolar. 2018./19. proveden je projekt „Djeca su naše ogledalo – novi pristup poučavanju učenika romske nacionalne manjine“. U sklopu tog projekta naši učitelji Ivan Telebar i Nikolina Lazar posjetili su Irsku. U sklopu Erasmus + projekta BEST učenici i učitelji posjetili su 2019. godine Rumunjsku, Bugarsku i Tursku. U mobilnostima su bili Marela Žamić Levačić, Petra Vunderl, Ivana Gerić i Dubravka Žigmund. U rujnu 2019. posjetila nas je učiteljica razredne nastave iz Irske, a u prosincu iste godine škola je domaćin gostima iz Poljske, Rumunjske, Bugarske i Turske.

Godine 2018. naša škola uključuje se u eksperimentalni program „Škola za život“ koji traje do 2022. godine. Za provedbu tog projekta školi je dodijeljeno 133 000,00 eura. Nabavljeni su tableti za učenike u vrijednosti od 24 000 eura, prijenosna računala za učitelje (7 437,00 eura). 2020. godine nabavljeno je još 113 tableta za učenike (4 515,00 eura). Projektom E – škole dobiveno je još 25 prijenosnih računala, projektori, pametni televizori, opremljene su prezentacijske učionice. Varaždinska županija sa 7 968,00 eura  financira opremanje informatičke učionice, a Općina Cestica nabavlja tablete za učitelje u vrijednosti od 5 312,00 eura. Od 2019. iz državnog proračuna osigurani su i besplatni udžbenici.

Zahvaljujući Općini Cestica 2020. godine u školi su postavljeni garderobni ormarići. Do 2022.godine osigurani su ormarići za sve učenike viših razreda. Vrijednost investicije je 15 000, 00 eura. 2021. godine Varaždinska županija sa 7 000,00 eura financira uvođenje video nadzora, a iduće godine financira asfaltiranje igrališta u matičnoj školi. Vrijednost investicije je 30 000,00 eura.

Od 9. siječnja 2023. godine započinje projekt besplatne prehrane za sve učenike.

Rad u školi ostvaruje se u okviru redovne nastave, izborne, dodatne, dopunske, te izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti. Posebnu pomoć škola pruža djeci koja imaju pravo na školovanje u Republici Hrvatskoj, a ne znaju ili nedostatno poznaju hrvatski jezik kroz pripremnu nastavu. Rezultati su vrijedni jer se naši učenici s uspjehom uključuju na nastavak školovanja ili u rad, i iz generacije u generaciju pridonose boljitku kako našeg kraja, tako i cijele domovine.