Učenici 5. b razreda sa svojom su razrednicom proveli radionicu kao dio školskog godišnjeg projekta „Glas mladih protiv tišine boli“.
Učenici su najprije razgovarali o emocijama, o tome koje emocije poznaju ili prepoznaju, na koji način prepoznaju emocije kod drugih ljudi te što bi se dogodilo, kakav bi svijet bio kada bismo ignorirali emocije.
Nakon toga podijelili su se u skupine te je svaka skupina trebala napraviti scensku improvizaciju određene situacije. Situacije koje su trebali „odglumiti“ odnosile su se na ignoriranje emocija, ogovaranje i izbjegavanje. U scenskim improvizacijama učenici su koristili tehniku teatra apsurda.
Nakon scenskih improvizacija s učenicima se raspravljalo o tome kako se osjećala osoba koju su izbjegavali, ignorirali ili ogovarali, što bi oni napravili da su na mjestu te osobe. Cilj je bio da učenici osvijeste da ignoriranje boli, da riječi mogu imati svoje posljedice te da je važno biti empatičan. Nakon toga trebali su ponoviti istu scenu, ali tako da prihvate tuđe emocije, izbjegnu ogovaranje i izbjegavanje, odnosno da u zadanoj situaciji postupe onako kako i treba – empatično, s razumijevanjem drugoga i emocija.
Učenici su se zapravo igrali, bilo im je zabavno, ali vođeni pitanjima i razgovorom zaključili su da ono što su glumili – zapravo se događa. Mnogo se mladih svakodnevno susreće s ignoriranjem, ogovaranjem, izbjegavanjem. Iako to možda izgleda bezazleno, učenici su osvijestili da to može imati velike, negativne posljedice na nekoga – jer – svi želimo da nas vide i čuju.
„Svjesna sam da se takve stvari događaju. Ne želim da se djeci to događa jer se mogu promijeniti i stalno biti tužni.“ (M. J.)
„Bilo mi je lijepo, ali u isto vrijeme i žao. Naučila sam da nije lijepo izbjegavati, ignorirati i ogovarati. Bilo mi je teško gledati te situacije, a mogu misliti kako se osjećaju učenici kojima se to radi.“ (N. R.)
„Shvatila sam da nije lijepo izbacivati druge iz igre.“
„U ovoj situaciji osjećala sam se loše, a nije bilo ugodno gledati da drugi prolaze kroz jednu vrstu nasilja. Naučila sam da se drugi ne odbacuju ili ogovaraju iako si nismo baš dobri.“
„Naučio sam da treba biti bolji prema drugima.“
„Kad sam imala ovakvu ulogu, osjećala sam se tužno i kao da je sve bilo stvarno. Iz toga sam naučila da se ne odbacujemo, ignoriramo i da se svi zajedno lijepo družimo.“ (S. H.)
„Ne smijemo nikoga odbacivati, svatko može pogriješiti i nije svatko dobar u svemu.“
„Osjećala sam se jako tužno. Ovdje smo da učimo i da se družimo, a ne da se odbacujemo.” (M. G.)
„Naučila sam koliko puno zapravo to smijanje, ogovaranje i ignoriranje nekoga može povrijediti.“ (I. M.)
„Naučio sam kako je to biti odbačen, ignoriran, kako se osjećaš kada te odbacuju, ignoriraju, ogovaraju…“
„Shvatio sam da se ne smijemo rugati drugima ako nešto ne mogu.“
razrednica Matea i učenici 5. b
