Osnovna škola Cestica

Poštovani čitatelji!

Uvodno slovo započet ću citatom Dana Millmana koji kaže: "Kad je učenik spreman, učitelj se pojavljuje posvuda." Tako je to bilo od davnina, a tako je i danas. Dobrih učitelja ima posvuda.

Ipak, pojam učenja najviše se veže uz školu i školstvo čiji početci u našim krajevima sežu u davnu 1845./46. godinu. Kroz proteklih 170 godina organiziranog školstva izmijenile su se generacije učenika i učitelja, pohabane su stotine školskih klupa, na školskim pločama ispisane tisuće znakova, u povijesti života ispisane brojne priče, a albumi slika prenose se iz ruke u ruku i vode nas na zanimljiva putovanja…

Obilježavajući 170. obljetnicu školstva u našem kraju, želimo zaviriti u svaki kutak prošlosti naše povijesti. Možda će se nekome to činiti jednostavno, ali nije nimalo jednostavno ni sigurno. U narednih pet mjeseci na svojim stranicama želimo dozvati sjećanja, uljepšati nekome dan, prisjetiti se događanja, reproducirati zvukove nekih davnih vremena da bismo s pažnjom i posebnom važnošću na trenutak ovjekovječili život škole. Krećemo u avanturu s puno želje, pozitivnih emocija  i dobrih vibracija, ali i s malo straha da nećemo uspjeti ovo živo tijelo sažeti u nekoliko desetaka stranica, uz svu silu i napor koji smo spremni uložiti.

Škola nije samo učenje, učenici i učitelji nisu samo brojke, a školsko zvono nije ovdje da označi početak i kraj nastave… Škola su svakodnevne male radosti i brige, uspjesi i padovi naših učenika, ljudski susreti, maštanja, prve dječje ljubavi, očekivanja i zabrinutosti roditelja. Naša škola su ljudi spremni na davanje znanja, voljni da ga prihvate, razmijene i oplemenjuju, da udahnu dušu u sve pore, da na svemu ostave otisak svojih stopala, ruku i moždane kore. Upravo po tome želimo biti prepoznatljivi i ostvariti svoju viziju – stvoriti školu u koju će svi dolaziti s veseljem, jer samo sretan, dobro motiviran i zadovoljan čovjek ne poznaje granice!

Kada sam prije dvadeset godina postala ravnateljica, dočekala me proslava 150. obljetnice školstva za koju sam se pripremala radeći dokumentarnu izložbu o povijesti školstva, i moram priznati da, osim malo treme, od same proslave nisam imala strahove. Danas se plašim da nećemo moći predstaviti sve što se događalo u proteklih dvadeset godina, jer uz vrlo važne događaje stoji i mnoštvo sitnica pohranjenih u sjećanjima i papirima. Zato smo zajedno s našim učenicima odlučili napraviti selekciju sadržaja te iz različitih perspektiva pratiti objave i najvažnija događanja na stranicama škole. Vjerujemo kako ćemo uspjeti u svojim aktivnostima zainteresirati i vas, dragi čitatelji, da kroz najupečatljivije priloge na našoj stranici oživimo sjećanja i uspomene, te ih otmemo zaboravu i podijelimo sa svima vama.

Zahvaljujem svima koji su se angažirali u pripremi proslave i koji će uređivati sadržaje u narednom periodu, uz želju da ustrajemo u svom radu te s puno ljubavi i pozitivne energije postižemo i nadalje uspjehe i radosti!

Kao što sam već rekla na početku - učitelji su svuda oko nas, samo ih trebamo prepoznati. Oni nude svoje znanje, a sami odabiremo hoćemo li ga uzeti ili ostaviti. To je racionalnija varijanta. Završit ću Sartreovom izrekom: "Iskustvo je najbolja škola. Samo, školarina je jako skupa."

  Vaša ravnateljica Nevenka Turščak  

7. prosinca 2015.