Osnovna škola Cestica

Povodom 170. godišnjice školstva u cestičkom kraju razgovarali smo s našom ravnateljicom Nevenkom Turščak. Ove godine i sama slavi veliku obljetnicu – dvadeset godina upravljanja školom. Iz razgovora s njom saznali smo što se sve promijenilo i ostvarilo u tih dvadeset godina te kakve ima planove za naredno razdoblje. Uz iskrene čestitke, želimo joj mnogo uspjeha u radu te da nastavi voditi našu školu s jednakim žarom i entuzijazmom.

1. Kada ste počeli raditi u OŠ Cestica? Što ste predavali?
U OŠ Cestica počela sam raditi 1992. godine kao učiteljica Njemačkoga jezika.

2. Koje Vas uspomene vežu uz to razdoblje?
Samo lijepe uspomene vežu me uz to razdoblje  ̶  ogroman prostor, škola gotovo da se izgubiš u njoj. Tada sam bila najmlađa i kolektiv mi je izgledao prilično strog i zatvoren, ali ubrzo smo se dobro upoznali i shvatila sam kako su to ljudi željni druženja, iskreni i pozitivni, razumni… Ubrzo dolazi pojačanje  ̶  kolegica Kelek, a škola nam postaje drago mjesto. Družimo se, pišemo za školski list Iskrice, puno radimo s učenicima, pripremamo ih za scenske nastupe i LiDraNo, učimo heklati, nalazimo se čak i subotom...

3. Kada ste postali ravnateljica? Što pamtite s početka svoga mandata?
Ravnateljicom postajem 1. svibnja 1996. godine, uz veliku podršku i nagovor kolektiva. Početak mandata pamtim, prije svega, po tome što sam se tada morala odreći razredništva u svom 8. a razredu koji sam poučavala od petoga razreda. U  toj smo godini obilježavali 150. obljetnicu školstva pa sam s kolegicom Marsenić radila na projektu dokumentarističke izložbe o školstvu našega kraja, a prisjećajući se i prateći broj učenika kroz sve ove godine, moram spomenuti kako smo tada imali 550 učenika, dakle 150 više nego danas…

4. Što se od tada promijenilo?
Puno toga. Radimo u petodnevnom radnom tjednu, unazad 30 godina radilo se i subotom, prije 40 godina i u tri smjene, a danas je nastava u jutarnjoj smjeni.  Strani jezici  uče se od prvoga razreda, uvedena je informatika od petoga razreda, vjeronauk se izvodi dva sata tjedno, manje je učenika, a više učitelja, imamo stručne suradnike - općenito više zaposlenih. Za pojedine učenike imamo osigurane pomoćnike u nastavi, puno je vježbenika, znali smo imati i volontere...
Prije dvanaest godina uvodi se: prvi strani jezik od prvoga razreda, izborna nastava od četvrtoga razreda za drugi strani jezik, od petoga razreda informatika kao izborni predmet, a vjeronauk kao izborni predmet realiziran je s dva sata tjedno. Time se javlja potreba za novim zapošljavanjem učitelja stranih jezika, informatike i vjeronauka te pomoćnog osoblja.
Prije dvadeset godina veliki problem bio je nestručno zastupljena nastava iz hrvatskoga jezika, matematike, engleskoga i njemačkoga jezika te fizike. Kada je u sustavu visokoga školstva otvorena mogućnost doškolovanja za učitelje s tadašnjim VI. stupnjem stručne spreme, više od deset učiteljica upisalo je takav oblik školovanja koji je financijski pomogla i Županija.

5. Koje biste uspjehe i projekte izdvojili u dvadeset godina vođenja škole? Što se sve postiglo i u čemu se napredovalo?
Odmah na početku mandata zatekla me adaptacija PŠ Lovrečan - uređivao se interijer škole, učenici su bili na nastavi u matičnoj školi u Cestici, radilo se u dvije smjene, a odmah po primopredaji i tehničkom pregledu krenula je sanacija krovišta i pročelja u PŠ Lovrečan koja je tada imala 86 učenika.
Paralelno s PŠ Lovrečan radio se plan i pripremala tehnička dokumentacija za zgradu škole u Cestici; stolarija i pročelje bili su zreli za izmjenu i popravke.
Uza sva nastojanja i želje, novac je bio najveća prepreka. Bilo je tu i poslova oko tekućeg investiranja i ulaganja, opremanja prostora i kupnje nastavne tehnike za održavanje tadašnjega standarda koji je, nemojmo zaboraviti, bio na zavidnom nivou. Prošlo je i desetak godina dok se nije u sklopu projekta JPP-a pristupilo ozbiljnijoj adaptaciji, jer se do tada samo etapno i djelomično mijenjala stolarija na gornjem traktu škole.
Kamen temeljac za izgradnju nove sportske dvorane i dogradnju škole položen je 17. studenoga 2006. godine. To je bio zasigurno jedan od najvećih događaja za školu i naš kraj. Škola je time dobila: novu trodijelnu dvoranu koja je bila najsuvremenije opremljena (teleskopske tribine, semafor i podizne pregrade kojima je omogućeno istovremeno održavanje nastave za tri razredna odjela); 8 učionica s kabinetima i zbornicom; informatičku učionicu i ostale prostorije - kotlovnicu i  podstanicu.
U travnju 2007. godine započinje dogradnja još jedne učionice i blagovaonice u PŠ Lovrečan za potrebe jednosmjenske nastave. Sanirana je nadstrešnica, uređena pristupna rampa za invalide te pregrađena učionica.
Te iste godine škola je dobitnica Državne nagrade za tehničku kulturu Faust Vrančić, čime se i dandanas izuzetno ponosimo.
Početkom školske godine 2007./2008. PŠ Lovrečan započela je s radom u jednoj smjeni.  Počinje se koristiti nova dvorana, a 3. ožujka 2008. godine i matična škola počinje raditi u jutarnjoj smjeni.
Matična škola danas ima ukupnu unutrašnju korisnu površinu od 4732, 22 m². Površina vanjskih športskih terena je 1758 m², a površina dvorišta s  parkom i parkiralištem je 3748 m².
Područni razredni odjeli u Lovrečanu imaju 507, 24 m² učioničkog i pratećeg prostora te oko 1700 m² dvorišnog prostora sa športskim terenima.
Od 2009. godine kreće se s uređenjem starog dijela škole. Kompletne sanitarije sanirane su vlastitim sredstvima škole. Općina je financirala unutarnje krečenje, a Županija izmjenu stolarije i fasade. Kuhinja i blagovaonica dobivaju novi namještaj i uređaje, a time i standard prema HACCAP-u. Postavljeni su zastori u starom dijelu škole te je kupljena nova informatička i multimedijska oprema za potrebe hibridne nastave.
Zbog većeg interesa roditelja, blagovaonica i kuhinja rade po principu produženog boravka pa preko stotinjak roditelja dodatno plaća prehranu za djecu uvidjevši potrebu dodatnog obroka.
2015. godine ugrađena je led rasvjeta u suradnji s Ministarstvom gospodarstva, Varaždinskom županijom i Fondom za zaštitu okoliša u iznosu nešto većem od 850. 000, 00 kn.
Uvijek smo spremni na izazove – od uvođenja internetskog bankarstva, u čemu smo bili prvi, do multimedije u nastavi, e-dnevnika, novih projekata i suradnje s lokalnom zajednicom i Europom.
Nedavno smo dovršili uređenje jedne kancelarije u školi. Instalirana je mreža za bežični internet u novom dijelu škole i u PŠ u Lovrečan, a postavljeni su i zaštitni rolo-zastori u novom dijelu škole.
S načelnikom imamo u planu posebne umjetničke razredne odjele, odjele za učenike s teškoćama u razvoju, produženi, možda čak i cjelodnevni boravak, a najviše od svega želimo što više učenika željnih znanja.
Učitelji se redovito usavršavaju, obnavljaju svoje kompetencije – ECDL, ICT komunikacije, webinare, pisanje projekata, menagere, poslovno odlučivanje, komunikaciju i asertivnost, stručna vijeća na internoj, županijskoj i državnoj razini, uključuju se u različite  projekte...
Unatoč smjeni generacija, u školi vladaju dobre i pozitivne vibracije. Škola je pokretač i realizator ideja, a svega toga ne bi bilo bez timskog i suradničkog ozračja te duše koju svi zajedno udahnjujemo školi. Pred nama je da i dalje održimo takvo ozračje i gradimo viziju škole u kojoj je ona mjesto ugodnog boravka za sve nas koji smo dnevno ovdje, i kojom se ponose i svi mještani, Općina i Županija.

6. Je li bilo lakše raditi prije dvadeset godina ili danas?
To je vrlo interesantno pitanje. Bili smo mladi i neiskusni, morali smo se puno pripremati i raditi, prštali smo od energije, ali nismo imali nastavnu tehniku i tehnologiju koja je danas dostupna. Ipak  je škola uvijek bila mjesto na kojem smo se lijepo osjećali.  Otkada sam ja u prosvjeti, raspravlja se o statusu učitelja, materijalnim pravima i lošem položaju u društvu. Ne mogu govoriti o vremenima kada su učitelj, župnik i liječnik bili posebno cijenjene osobe u selu, jer o tome samo slušam, ali mogu reći, ako izuzmemo mišljenja nekih pojedinaca, danas imamo svoje mjesto i većina roditelja nas i dalje poštuje i uvažava. Budimo svjesni i situacije u kojoj živimo jer je puno raznih vrijednih i visoko kvalificiranih zanimanja koja su također potplaćena... Često slušamo kako su djeca drugačija, trebali bi ovo, pa ono, nekad su slušali, danas zapitkuju, provjeravaju, sumnjičavi su i ispituju, ali to su naša djeca – nova generacija kojoj se i mi odrasli moramo prilagođavati. Često to govorim i učiteljima koji se  s pravom osjećaju povrijeđenima, ali treba očuvati mentalno zdravlje i dočekati neke godine bez nepotrebnog živciranja. Smatram da je učitelj ključna osoba u razredu koja će ciljeve svoga  posla sigurno realizirati, uz spremnost roditelja da sudjeluju u odgoju svoje djece jer mi tu ulogu zasigurno ne možemo preuzeti. To što mnogi misle da je demokracija sloboda izražavanja, pa ponekad i vrijeđanje, samo dokazuje činjenicu da takve pojedince treba mijenjati i učiti ih da kvalitetno surađuju sa školom, učiteljima, društvom u cjelini, jer im mi to i nudimo. To je dugotrajan proces, ali zastupam tezu kako su svi ljudi dobri i s vremenom ćemo napraviti pomake, sigurna sam u to. Svi se mi trudimo dobro i odgovorno obavljati svoj posao, ali nemojmo zaboraviti da smo međusobno drugačiji. Svakome se desi loš dan, ali sutra će biti bolje. Čarobnog štapića nema. Kad se sretno poklopi više preduvjeta, i cilj je lakše dosežan. A kad uđete u učionicu i vidite svu tu mladost, postajete radoholičari i želite prenijeti svoje znanje, kako sam već i spomenula da su učitelji posvuda, ako je učenik spreman…

7. Koji su Vaši planovi za dalje?
Planova za budućnost je puno (čak i previše) i imamo ih uvijek. Često se uz planove ističe problem novca, ali zapravo je najvažnije imati cilj i viziju, a to sigurno imamo. Veliki slikar Michelangelo rekao je kako nije loše ako si čovjek postavlja previsoke ciljeve, već je loše ako  je cilj prenisko i uvijek se ostvaruje. Dio planova koje smo imali zacrtane za 2016. godinu već smo realizirali. Riješena je wireless mreža u novom dijelu škole i PŠ Lovrečan pa od jeseni uvodimo e-dnevnik u niže razrede. Još planiramo opremiti školu interaktivnim ili pametnim pločama, kupiti školski namještaj, obnoviti klupe u učionici tehničke kulture, zaposliti psihologa i organizirati nastavu produženoga boravka, urediti okoliš škole, ograditi i adaptirati PŠ Lovrečan, kotlovnicu prebaciti na plin,  i tu ovisimo o materijalnim sredstvima.

8. Što mislite kako će izgledati škola za 200. godišnjicu?
Pa, prije svega moram reći da bih voljela biti na proslavi jedne takve godišnjice, a još kad bih imala mogućnost održati govor, mogla bih se već sad početi veseliti tom događaju.
Vjerojatno će se djeca u školu voziti sama u nekakvim hibridnim autićima u kojima će biti sva informatička pamet svijeta tako da ih roditelji mogu pratiti (možda će biti i čipirani), a ako ne budu željeli u zgradu, komunicirat će s učiteljima putem interaktivnih zaslona i super pametnih telefona. Naravno da pretjerujem i malo se šalim, ali tako je svoju knjigu napisao i Jules Verne… Školu zamišljam kao jednu multifunkcionalnu zgradu u kojoj će biti dječji vrtić, ambulanta, kompletna stručna služba od logopeda, knjižničara, defektologa, psihologa, socijalnog radnika, pedagoga, liječnika, zubara i medicinskih sestara, pravnika, barem tri  učitelja po razrednom odjelu i barem dvostruko više učenika nego danas. Ispred škole jedan veliki olimpijski bazen, teretane, puno raznih igrališta, dvorana za druženja, sadržaji za razbibrigu i slobodno vrijeme... U samoj školi - prošireni prostor, učionice opremljene suvremenim nastavnim pomagalima, interaktivnim pločama, wirelessom  i cloudplatformom,  cjelodnevni boravak, jeftini restoran s finim jelima i svašta nešto...

9. Što biste poručili učiteljima i učenicima povodim 170. godišnjice naše škole?
Prije svega želim zahvaliti na pomoći i suradnji našem osnivaču – Varaždinskoj županiji, našem načelniku Mirku Korotaju i Općini, udrugama i sponzorima koji nas nesebično prate svih ovih godina.
Kako šećer dolazi na kraju - posebno zahvaljujem svojim dragim kolegama i kolegicama te poručujem da je lijepo i ugodno raditi s njima, promišljati ideje i zajednički ih realizirati  jer su uvijek spremni na izazove, uz puno dobrih i pozitivnih vibracija.
Učenicima poručujem da je znanje jako bitno i zato: „Uzmite što vam se nudi! Mi, učitelji,  smo ovdje, a na vama je izbor… Budite dobri, pošteni, odgovorni i savjesni, vodite brigu o svojim sposobnostima i kreativnosti, ali uvijek se osvrnite i pomognite onome koji vašu pomoć treba, a možda stoji u prikrajku, tu negdje, pored vas… Budite ljudi!“