2010-10-22 10:13:00

Izlet učitelja u Vukovar

Posjetli smo istok Hrvatske. Bili smo u Vukovaru, gradu koji je naziv dobio po rijeci Vuki koja se na samoj granici s Republikom Srbijom ulijeva u Dunav.
 
                   

Cilj našeg putovanja bio je vidjeti Vukovar i čuti što nam on želi reći o sebi devetnaest godina nakon strašnih stradanja u Domovinskom ratu.

Kad bismo naizgled objektivno pokušali nabrojiti ono što smo vidjeli, to bi izgledalo ovako:
1. Ovčara: masovna grobnica u kojoj su u razdoblju od 18. do 21. studenoga 1991. od srpskih snaga ubijene 262 osobe. To su redom bili ranjenici – hrvatski vojnici, medicinsko osoblje i civili koji su dovedeni iz vukovarske bolnice nakon pada Vukovara. Ekshumirano je dvjesto ljudi, a njih 62 smatra se nestalima. Danas je na tom mjestu otvoren Memorijalni muzej u kojem je uvijek mračno jer su ti ljudi umoreni u tami.
2.  Vukovarska bolnica- podrum; danas pretvorena u Mjesto sjećanja - vukovarska bolnica 1991.: bolnica koja je pod vodstvom dr. Vesne Bosanac tri mjeseca primala najteže ranjenike i funkcionirala pod svakodnevnim  bombardiranjem srpskih snaga. Pretpostavlja se da je kroz bolnicu u tom razdoblju prošlo oko 3470 ranjenika. Maleni podrum bolnice tada je bio prihvatilište za teške ranjenike, trudnice i djecu. Danas je pretvoren u muzej gdje je vjerno prikazano kako je taj prostor izgledao za vrijeme rata. Podrumom odjekuje glas Siniše Glavaševića, a na zidovima u hodniku su upisana imena stradalih.
3. Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata: groblje koje ima 938 bijelih križeva od kojih svaki predstavlja jednu žrtvu. U drugom dijelu groblja su spomenici koji se razlikuju po boji: sivi označuju da su tu pokopani civili, a crni označuju grob hrvatskog branitelja.
4. Crkva sv. Filipa i Jakova: sv.Filip i Jakov su zaštitnici grada Vukovara. Crkva koja je teško stradala u Domovinskom ratu, obnovljena je izvana, unutrašnji prostor još se uređuje.
5. Barokni dvorac Eltz iz 18. st.; nekada najreprenzetativniji primjer baroka u Hrvatskoj. Teško je stradao u Domovinskom ratu. Obnova je započela.
6. Vukovar –grad: veći dio grada je obnovljen.

Ovo su činjenice. Čuli smo za njih mnogo puta i iskreno suosjećali s Vukovarcima. Međutim, osjećaj koji te obuzima kad hodaš tim gradom može se nazvati samo jednom riječju: jeza. To je prazan grad, grad duša.
Među nama je zavladala tišina, muk. Nevjerica. U glavi nam se vrtjelo pitanje zar je moguće da se takvo zlo moglo dogoditi na kraju 20. st., u jednom civiliziranom društvu i pod budnim okom Europe. Očito je moguće…

Na povratku kući u glavi nam je zvonila samo jedna rečenica:                  Neka se nikada ne zaboravi!

Autor: Jelena Šinjur


Osnovna škola Cestica